Nakon kratke stanke pojavljivanja u medijima ministar Helez je probio silenzio stampa gostojući na Hayat televiziji uz mnoštvo slatkih i ekskluzivnih, a povrh svega obavještajnih štorija. Bomba nad bombama svakako jeste izjava o dolasku oko stotinu mehaničara iz Turske koji će popraviti „negdje oko 140 tenkova i oklopnih vozila”. Brojka koju je iznio ministar je sama po sebi problematična ali je još problematičniji sami uvod, odnosno, dolazak stotinu mehaničara iz Turske. Još diskutabilniji segment svakako jeste i dalja izjava ministra u kojoj kaže: „Ali nisu loši, to su relativno noviji tenkovi i transporteri.“
Na koje to „relativno novije“ tenkove misli ministar Helez, na M60 Pattone? Na M113 oklopne transportere? Ukoliko znamo da je Patton glavni borbeni tenk OS BiH, a M113 jedini operativni oklopni transporter u OS BiH onda nema sumnje da se radi o ta dva relativno mlada eksponata iz vijetnamskog rata. Da su barem oba aparata tehnika Zaljevskog rata pa i da nekako razumijemo nestručnu ili nespretnu izjavu ministra da se radi o relativno novijim tenkovima i transporterima.
Zaboravljeni sporazum o vojno-financijskoj saradnji s Turskom?
Prije nego li se detaljnije analizira izjava ministra Heleza o remontu tenkova od strane mehaničara iz Turske, treba istaći da je vojno-financijski sporazum Bosna i Hercegovina po pitanju održavanju tenkova M60 i transportera M113 sa Turskom potpisala u decembru 2017. godine. Tadašnja ministrica Marina Pendeš je prema sporazumu koji će se tek ratificirati u maju 2020. godine dogovorila financijsku pomoć u održavanju opreme OS BiH kod turskih kompanija za 11 miliona turskih lira.
Prema tome, prije nego li ministar Helez pripiše sebi sve zasluge treba istaći da je cjelokupni posao započela ministrica odbrane Pendeš, vodio bivši ministar Sifet Podžić da bi navodno finaliziranje trebao izvršiti ministar Helez. Zbog čega je unatoč ratifikaciji prije tri godine izvršenje dogovorenog sporazuma započelo tek šest godina od potpisivanja je posebna priča za sebe. Sa postojećim strukturama unutar Ministarstva odbrane neki dogovoreni sporazumi i dokumenti naprosto bivaju skrajnuti u duboke ladice radnih stolova ili registara. Nema sumnje u namjernost takvih radnji kojima se direktno radi na urušavanju sistema vanjske ali i cjelokupnog aparata nacionalne sigurnosti Bosne i Hercegovine.
Održavanje u zraku
Praktična pitanja su vrlo često pitanja koja su za zvaničnike i rukovodeće kadrove najzahtjevnija obzirom da je većina vijesti natopljena populističkim, opštim mjestima bez detalja. Naravno u uslovima vrhunski niskog nivoa transparentnosti u sektoru sigurnosti i odbrane glavna i omiljena eskapada na upite o detaljima je oznaka tajnosti koja vrlo često nije ni klasificirana. Jedno od tih neugodnih pitanja koja su i dalje mistično obavijena egidom tajnosti jeste i lokacija odnosno kompanija koja bi mogla izvršiti potrebe održavanja i remontiranja navedenih 140 tenkova i oklopnih transportera (izuzetno problematična brojka).
Jedina kompanija koja bi potencijalno mogla preuzeti posao te vrijednosti i zahtjevnosti jeste Tehničko-remontni zavod Hadžići iako je u postojećim uslovima upitna solventnost odnosno likvidnost te kompanije. S druge strane TRZ Hadžići je dosad radio remonte starih BOV koji su u vlasništvu FMUP-a. Svakako prema postojećem manjku podataka i informacija može se zaključiti da će se turska asistencija ogledati u nastojanju da se tzv. „nultim remontom“ osposobi što veći broj transportera M113 kao i tenkova M60 bez značajne modernizacije. S obzirom da javno dostupni financijski okvir naprosto ne može pokriti i modernizaciju rečenih tenkova i transportera pri čemu je turska odbrambena industrija napravila značajne tehnološke probitke tenka M60 u brojnim modernizacijama.
Dugoročno platforma M113 se mora napustiti makar se ministar trudio kao protagonisti filma „Pentagon wars“ spasiti sudbinu M113. U modernizacijskom smislu radi se o slijepoj ulici, a nepostojanje transportera točkaša kao i borbenog vozila pješadije u arsenalu OS BiH dodatno zadaje muke u implementaciji doktrine upotrebe kopnene vojske koja potrebnu vatrenu moć nema čime nadoknaditi.
Helikopteri će doći i bez da platimo
Sa simboličnih 3.6 miliona konvertibilnih maraka Vijeće ministara BiH će učestvovati u novom programu opremanja i modernizacije OS BiH koji svesrdno pomažu i vode Sjedinjene Američke Države. Sa bijednih 3.6 miliona čija je uplata do 30. septembra vrlo upitna obzirom na postojeće mogućnosti blokada, a što će opet dodatno osramotiti državu Bosnu i Hercegovinu. S druge strane brojka o dolasku novih UH-1-II vrhunska je tajna iako su nagađanja do maksimalnog broja od pet aparata. S druge strane ministar Helez u svom showu na Hayatu rekao je da je „potpuno nebitno da li ćemo učestvovati ili ne“. Naravno da je nebitno obzirom da je već odavno etablirani model odbrambenog planiranja autentičan za BiH zapravo „sadaka model“ ili donacija model.
Zanimljivo, a opet i očekivano ministar Helez ne staje na tome već navodi da će: „helikopteri moći odgvoriti više zadataka, od civilne zaštite do ovih drugih stvari…borbenih“. “Borbenih” svakako uz mističan i lakonski grč na licu ministra što opet i jeste i jedina reakcija kojom stručna i nestručna javnost može reagirati. Dakle po ko zna koji put princip transparentnosti ostaje grunut po strani za potrebe PR showa, uz nemušto tumačenje doktrine upotrebe zračnih snaga Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Dodatno pitanje za sebe jeste i sposobnost redovnog remonta i održavanja novih helikoptera UH-1-II uz postojeću flotu starijih UH-1 kao i pridošlih UH-1-II od kojih je jedan u nesreći onesposobljen i oštećen.
Milovi su ad acta
Obzirom da smo na našem portalu i inicirali upite o sudbini Mi-8 helikoptera u svom intervjuu ministar Helez je naveo da se neće ići u remont flote Mi-8, navodeći kako su stavljeni ad acta. Pored potpuno pogrešnog tumačenja Zakona o odbrani o ciljevima Oružanih snaga ministar Helez je naveo da ukoliko nam je cilj pristupanje NATO onda nema mjesta helikopterima iz porodice Mil. Što je opet potpuno netačno obzirom da je uz modernizaciju i integraciju nove avionike i instrumenata helikopter Mi-8 potpuno interoperabilan sa NATO pandanima. Remont hrvatskih Mi-171Sh je eklatantan primjer takvog tipa modernizacije, ali u uslovima u kojima bi modernizacija helikoptera Mi-171Sh trebala palijativno poslužiti dok se ne kupi flota zapadnih helikoptera te klase i namjene.
Obzirom da smo u prethodnim analizama obrazložili značaj helikoptera Mi-8 kao dvomotornog helikoptera sa sposobnostima srednjeg transportnog helikoptera, treba istaći i da je u uslovima ukrajinsko-ruskog rata njegov remont nemoguć. Prema tome budućnost „osmica“ ostaje neizvjesna. A proces odbrambenog planiranja Ministarstva odbrane BiH uslijed budžetske ograničenosti i usmjerenosti na troškove personala od 98 posto ostaje show program biračkih masa.
+ There are no comments
Add yours