Sovjeti su počeli da se iskrcavaju u ranim satima 26. decembra. Severno od Kerča, dijelovi 224. streljačke divizije 51. armije iskrcali su se na rtovima Kroni, Tarhan i Zjuk i zalivu Bulganak. Zbog uzburkanog mora i vjetrova od 17 do 21 čvorova, iskrcavanje je bilo izuzetno komplikovano.
Drugi streljački puk, 224. streljačke divizije trebao je iskrcati na rtu Kroni. Oko 700 vojnika izašlo je na obalu do 06:30, ali je bataljon izgubio nekoliko vojnika zbog hipotermije ili utapanja. Njemačke trupe stacionirane sjeverno od Kerča iznenađujuće nisu reagovale na iskrcavanje, a Sovjeti su uspjeli da izbace drugi bataljon zajedno sa vodom lakih tenkova i malo lake artiljerije u narednih nekoliko sati.
Na rtu Tarhan iskrcavanje je bilo katastrofalno obzirom da je osamo 18 od 1.000 ljudi je stiglo do plaže. Iskrcavanje na rtu Zjuk je također bilo katastrofalno jer je samo 290 ljudi iz desantne grupe izašlo je na obalu. Sovjetske snage koje su se iskrcale u zalivu Bulganak bile su u malo boljem stanju. Zajedno sa otprilike 1.450 vojnika koji su stigli do plaže, Sovjeti su uspjeli iskrcati par haubica kalibra 70 mm, dva protutenkovska topa 45 mm i tri laka tenka.
Iako su njemačke snage stacionirane na sjevernoj obali pružale slabiji otpor iskrcavanju, sovjetski upadi bili su prijavljeni višim štabovima. Za kratko vrijeme Luftwaffe je stigao do reona sovjetskog iskrcavanja. Gađajući brodove, bombardovali su i nekoliko brodova u kojima se nalazio nemali broj sovjetskih vojnika. Oko 450 vojnika Crvene armije se udavilo kada je potopljen teretni brod Vorošilov. Na Kamiš Burunu, mali dio desantnih snaga stigao je do plaže i sklonio se u obližne zgrade blizu obale. Njemačka vatra je natjerala drugi talas na povlačenje. Treći talas je bio u stanju da pojača Ruse na plaži, ali samo oko 40 posto od 5.000 ljudi koji su trebali da se iskrcaju je bilo na tlu Krima.
Iskrcavanje u Eltigenu je bila neublažena katastrofa. Dok su Sovjeti gazili prema plažama, Nijemci su otvorili vatru. Vojnici Crvene armije nisu imale šanse, a obala se ubrzo napunila leševima, dok su drugi beživotno plutali na pučini. Himerov štab nalazio se oko 25 kilometara istočno od Kerča. Stalni izvještaji o sovjetskom iskrcavanju stizali su u njegov komunikacijski centar, ali on nije imao sigurne obavještajne podatke o tome gdje se nalazi glavna koncentracija ruskih snaga. Sa samo šest bataljona Maiselove 42. i 72. pješadijske pukovnije pukovnika Friedricha Schmidta na raspolaganju u istočnom dijelu poluotoka, bilo bi teško braniti cijelo područje. Himerov treći puk pod komandom potpukovnika Alexandera von Bentheima, bio je raspoređen na desetine zapadno obavljajući sigurnosne dužnosti obezbjeđenja terena.
U kontaktu sa 97. bataljonom, Himer je naredio von Bentheimu da premjesti svoja dva najbliža bataljona, tj. njegov prvi i treći bataljon u napad na Zjuk. To bi bio jednostavan manevar da kiša nije pretvorila nekoliko ključnih puteva u blato i značajno otežala manevar. Dalje na zapad, dio 97. divizije, stacioniran u lučkom gradu Feodosiji, oko 90 kilometara jugozapadno od Kerča, takođe je dobio naređenje da se kreće prema sjeveroistoku.
Vladala je potpuna zbunjenost u Himerovom štabu, problemi su se konstantno javljali, bilo ih je potpuno nemoguće riješiti na von Sponeckovom komandnom mjestu, koje se nalazi zapadno od prevlake Parpach u Islam-Tereku, oko 110 kilometara zapadno od Kerča. Budući da je situacija još uvijek bila nejasna, von Sponeck je pripremio svoje dvije rumunske brigade i naredio im da krenu na istok da podrže Himera. Također je kontaktirao von Mansteina tražeći dozvolu za planiranje evakuacije poluostrva Kerč ako stvari krenu u pogrešnom smjeru.
Ako bude potrebno, planirao je da zaustavi Sovjete na prevlaci Parpach, koja je bila široka samo oko 25 kilometara. Von Manstein je odbio njegove zahtjeve i naredio je von Sponecku da brani svoje položaje do kraja. Himer je trebao očistiti sovjetske mostobrane i spriječiti buduća iskrcavanja. U svojim memoarima Von Manstein je napisao: „Ako bi neprijatelj uspjeo da uspostavi čvrstu mostobran kod Kerča, rezultat bi bio drugi front na Krimu i izuzetno opasna situacija za cijelu vojsku sve dok ne zauzmemo Sevastopolj.“
Stanje puteva je i dalje usporavalo kretanje von Bentheimovih prednjih bataljona. Bock nije znao da je krhki mostobran Zjuk dobio pojačanje u vidu bataljona 83. pomorske brigade i nekoliko lakih tenkova T-26. Kako su se Nijemci rasporedili, Sovjeti su pokrenuli napad uz podršku tri tenka. Nijemci su bili prisiljeni da se povuku, ali je protivtenkovski top kalibra 37 mm krenuo naprijed. Pod komandom kaplara Maxa Freybergera, top je uspio da neutrališe tenkove, zaustavivši ruski napad. Krenuvši u kontranapad, Bockovi ljudi su uspjeli da potisnu Sovjete na njihove prvobitne položaje, ali on nije mogao dalje. Napad za uništenje mostobrana morao je biti odgođen za sljedeći dan.
Tokom noći stigao je bataljon iz 97. divizije zajedno sa dvije haubice kalibra 105 mm. Kako su temperature padale, dva komandanta bataljona su razradila svoj borbeni plan. Dok je pešadija, uz podršku haubica, napadala sa jugozapada, inženjerijska četa bi postavila blokirajući položaj istočno od platoa. Obećana je i podrška Luftwaffea. Napad je počeo po hladnom vremenu ubrzo nakon zore. Uz artiljerijsku vatru na sovjetske položaje, njemačke jurišne snage krenule su naprijed. Ruska vatra je usporila napredovanje, ali je pojava Junkers Ju-87 Stuka bombardera utišala jače sovjetske položaje. Nakon što su bombarderi otišli, slijedilo ih je nekoliko bombardera Heinkel He-111. Do kasnog popodneva sovjetski položaj je zauzet. Nijemci su izgubili oko 40 ljudi, dok su Sovjeti izgubili oko 300 ljudi, a 460 je zarobljeno.
Na rtu Khroni dva bataljona pod Schmidtovom komandom također su uspjela uništiti sovjetski mostobran. Od ruskih jurišnih snaga ostali su samo džepovi u zalivu Bulganak i Kamiš Burun. Te snage su bile opkoljene, a Himer i von Sponeck su planirali da se s njima obračunaju sljedećeg dana. Taj plan se raspao u ranim jutarnjim satima 29. decembra. Sovjetske trupe su se ukrcavale na brodove u lukama na poluostrvu Taman od popodneva 28. decembra. Vjetar je donekle popustio, što je omogućilo snagama nove invazione flote da se usidre do sumraka.
U gradu Feodosiji je sve izgledalo mirno dok se jurišni konvoj približavao luci. Sa odlaskom dijelom snaga 97. divizije, garnizon je oslabljen. Obalska odbrana sastojala se od dva artiljerijska bataljona koji su imali ukupno šest čeških haubica kalibra 150 mm, četiri haubice od 100 mm iz Prvog svetskog rata i 11 haubica od 150 mm također iz perioda Prvog svetskog rata. U tom području su bili i lako naoružani inženjeri Inžinjerskog štaba potpukovnika Hansa von Ahlfena (koji se sastojao od 700-800 ljudi. Zorom su sovjetski brodovi ispalili svoje prve granate. Pošto su neprijateljski ciljevi sada identifikovani, ruski ratni brodovi su otvorili vatru baražom koja je trajala oko 15 minuta. Za petama bombardovanja, mornarička pješadija se iskrcala na luku i zauzela njen svjetionik.
Zaprepaštene njemačke snage počele su da reaguju, ali je vatra bila uporna. Stiglo je još pomorske pješadije dok su se sovjetski razarači povlačili. Pod okriljem topovske vatre, više sovjetskih brodova iskrcalo je trupe, vozila i artiljeriju, a do 10:00 sati Nijemci su bili prisiljeni da napuste luku i veći dio grada. Von Sponeck je bio obaviješten o situaciji i shvatio je da sovjetsko iskrcavanje predstavlja ozbiljnu prijetnju trupama na poluostrvu Kerč. Nije imao na raspolaganju trupe koje bi spriječile Sovjete da formiraju liniju preko Parpach prevlake, uhvativši Himera u zamku i ugrozivši pozadinu njemačkih snaga koje su opsjedale Sevastopolj. Do podneva je već bilo 4.500 sovjetskih vojnika u Feodosiji, a svaki sat je pristizalo sve više. Iako se Luftwaffe nakratko pojavljivao, iskrcavanje nije bilo ozbiljno poremećeno. Do večeri su na obalu izašli dijelovi tri streljačke divizije.
U telefonskom razgovoru sa von Mansteinom, von Sponeck je ponovo zatražio da se Himerovoj diviziji dozvoli da se povuče na Parpačku prevlaku, ali je zahtev odlučno odbijen. Von Sponeck je već pripremio 8. rumunsku brigadu generala Kornelija Teodorinija da povrati Feodosiju, dok bi 4. rumunska brdska brigada generala Gheorghea Manoliua krenula naprijed kako bi spriječila Sovjete da se probiju iz grada na zapad.
[…] U telefonskom razgovoru sa von Mansteinom, von Sponeck je ponovo zatražio da se Himerovoj diviziji … […]