Lasersko naoružanje u oružanim snagama SAD-a

9 min read

Godina je 1983. i po mnogo čemu dugo će se pamtiti kao prijelomna. Američki predsjednik Ronald Regan u javnost lansira projekat „Strategic Defence Iniciative“ (SDI), a javnosti poznatiji kao „Rat zvijezda“. Regan, navodi da ovaj program omogućava Sjedninjenim
Američkim Dražavama da gađaju iz svemira bilo koju tačku na planeti bez mogućnosti ometanja ili presretanja te vrste udara, s tim da će ova strateška platforma biti takav antiraketni štit da niti jedna interkontinentalna raketa Sovjetskog saveza neće dosegnuti svoje više egzoatmosferske etape i domete te će biti uništena u inicijalnoj (potisnoj) fazi . Sovjeti su se smrzli od straha, a upravo je ova travestija koja je uz fanfare najavljena kao oružje Dartha Vadera, natjerala Sovjete za pregovarački sto u Rejkjaviku pri čemu je potpisani sporazum nepopravljivo derogirao kapacitete sovjetske nuklearne trijade. Mihail Gorbačov je te 1986. godine povjerovao u američku travestiju i progutao „mamac“ o potencijalnom laserskom uništenju Sovjetskog Saveza iz svemira, vjerujući američkom marketingu.SDI Logo.svg

Prvi poznati pokušaj upotrebe lasera izveli su grčki vojnici 212. godina p.Kr. kada su pokušali zaslijepiti protivnika ogledalima koja su odsjaj Sunca reflektovali ka neprijatelju zasljepljujući ga. Danas se sa sigurnošću može tvrditi da jeNikola Tesla s kraja 19. stoljeća konstruisao laser, odnosno kontinuirani prijenos svjetlosti sa rubina na plohu i obratno; pri čemu je uspio prenositi električnu energiju usmjeravajući je. Dok je laser je prema svom nazivu akronim za Light Amplification Piše: Stimulated Emission Radiation (pojačanje svjetla pomoću stimulirane emisije zračenja). Kao i većina za svoje vrijeme epohalnih izuma tehnike i nauke, laseri su prvobitno svoju upotrebu pronašli upravo u vojsci prilikom izrade optonišanskih sprava, artiljerijskih daljinara, obilježavača cilja, uređaja za radarsku akviziciju cilja i mnogih drugih uređaja, da bi se napose pokušala dovršiti i zamisao Tesle o oružju koje koristi pogonosti elektromagnetnog spektra. U tom pogledu bio je čitav niz pokušaja izrade elektromagnetnog topa, ali valjan projekt nije napravljen te se počelo razmišljati u pravcu konstrukcije oružja za protivvadušnu odbranu kopnenih, zračnih i morskih ciljeva od dronova i ostalih niskoletećih sredstava male radarske zamjetljivosti. I upravo na bazi određivanja ciljeva i zadataka lasera u savremenim oružanim snagama, ali i doktrinarnim modelima; izvršena je diverzifikacija i podjela lasera prema spektru radijacijskog djelovanja na ultraljubičaste i infracrvene. Prema svojim specificiranostima, laseri su određeni po kategorijama agensa koji ih pokreće, tj. na hemijske, plinske, vlaknaste i lasere s oslobođenim elektronima. Prva (javnosti) poznata upotreba i konstrukcija laserskog elektromagnetnog topa za obaranje interkontinentalnih raketa bio je upravo YAL-1A Airborne Laser Testbed, montiran na modificiranom avionu Boeing 747- 400F. Sam laser je bio dostatan postignuti zamišljeno ali su projekt jednostavno „progutale“ druge ideje i planovi američkog vojno-industrijskog programa. S tim, da su upravo s projektom YAL-1A identificirani i specifični problemi sa projekcijom laserskog udara.

Mrezno centricno ratovanje
Shematski prikaz Mrežno-centričnog ratovanja s integrisanim                       rodovima i vidovima oružanih snaga

LASERI U VIDOVIMA AMERIČKE VOJSKE
Devedeseth godina tokom Zalijevskog rata, laserska tehnologija, tada oličena u moćnim navigacijskim i optoelektronskim pomagalima; stvorila je tadašnji doktrinu „Kopneno-zračne bitke“. Precizne i navođene bombe „Paveway“, ali i krstreće rakete „Tomahawk“ najbolji su
demonstratori američke upotrebe laserske tehnologije. Međutim, savremenije prijetnje oličene u bespilotnim letjelicama, uzročnik su masovne sekuritzacije u domenu laserskog naoružanja. Mornarica Sjedinjenih Američkih Država kao personifikacija pomorske supersile, ali i najsnažniji promoter američkih vanjskopolitičkih interesa, da bi proicirala svoju moć mora biti zaštićena od asimetričnih prijetnji i udara kakvi su dronovi-ubice ili bespilotne letjelice malih gabarita. Obzirom na svoje doktrinarno ubjeđenje, Sjedinjene Američke Države opremaju i obučavaju svoje trupe u skladu s doktrinom „Mrežno-centričnog ratovanja“ (eng.„Network-centric warfare“). Fundamentalni pojam ove doktrine, pojam koji u sebi generiše sva doktrinarno-strateška pitanja jeste pojam „integracije“. Pojednostavljeno, cilj je ostvariti potpunu operabilnost svih borbenih sistema, svih rodova i svih vidova u jednom harmoničnom i balansiranom redu i poretku, pri čemu je kontrola i distribucija obajveštajnih podataka promptna i konzistentna. A konačni cilj je koncentracija udara svih vidova vojske od taktičke do strateške razine. U ovom doktrinarnom konceptu svoje mjesto su pronašli i laseri; čija je namjena vrlo adaptabilna i u najmanju ruku dozvoljava inžinjerima da se poigraju s kontrukcijama brodova, aviona ali i nekih oklopnih vozila, a koja bi u sebi trebala integrisati sposobnosti laserskog udara. Obzirom na kategoričnu podijeljenost među vidovima oružanih snaga SAD-a; treba ima ti na umu da svaki vid ponaosob razvija svoje sposobnosti koje je sposoban integrisati u širi i kompleksniji mehanizam.
LASERI U RATNOJ MORNARICI SAD-a
Od svojih šest vidova (Kopnena vojska, Ratna mornarica, Zrakoplovstvo, Mmarinski korpus, Obalna straža i Svemirske snage) samo Ratna mornarica, Kopnena vojska i Zrakoplovstvo razvijaju laserske sposobnosti. Tako je javnosti predočen videosnimak 2014. godine, na kojem je prikazan mornarički razvoj laserskog udara na brodu USS „Ponce“, laserskim sistemom AN/SEQ-3. Uopšte, ratna mornarica Sjedinjenih Američkih Država ima veoma sistematičnu podijelu lasera po snazi. Laseri snage do 10 kW imaju snagu i kapacitet za uništavanje bespilotnih letjelica na malim visinama, laseri snage u rasponu do 10 do 100 kW imaju snagu dostatnu za uništavanje bespilotnih letjelcia na srednjim visinama i udaljenostima pri čemu laseri snage preko 100 kW imaju sposobnost i snagu za uništavanje protivbrodskih projektila (obala-more, more-more). Upravo američka Ratna mornarica najviše razvija sposobnosti laserskog udara, ali problemi s izlaznom snagom koju ostvaruju u megavatima, ne mogu odbraniti plovila od hipersoničnih protivbrodskih projektila (zrak-more). Također jedan od problema o kojima smo već govorili jeste i gabaritnost laserskih sistema pri čemu sam „top“, bolje rečeno transmiter izlazne snage izražene u megavatima; kao instalacija zahtijeva i instaliranje generatora koji daje snagu. Prema tome, 2015. godina je u kojoj je odlučeno

Laser Weapon System aboard USS Ponce AFSBI 15 in November 2014 05
                                 Laserski sistem AN/SEQ-3

da se za mornaricu razvijaju laseri snage od 100 do 150 kW, s punim spektrom prije svega borbe protiv bespilotnih letjelica i protivbrodskih projektila (ne)hipersoničnih brzina. Kompromisno rješenje za upotrebu lasera 30 kW jeste njegova instalacija uz PHALAX protivvazdušne topove, kao dodatna snaga i korektor paljbe. Ali kao najsnažniji laserski adut ratne mornarice SAD-a, pokazao se sistem HELIOS, snage 150 kW. Ovaj sistem proizvodi kompanija „Martin Loockheed“ i sve je izglednije da će ovaj sistem zamijeniti protivvazdušne topove na svim plovnim platformama mornarice. Uzveši u obzir sve kapacitete koji su trenutno u fazi instalacije, ali i nadograđivanja; mornarica SAD-a će laserima braniti svoja plovila od bespilotnih letjelica, manjih plovila ali i od protivbrodskih raketa manjih brzina kao i raznih minobacačkih i raketnih projektila.
LASERI U KOPNENOJ VOJSCI 
Među najstarijim programima laserskog naroužanja Kopnene vojske jeste i program taktičkog visoko-energetskog lasera „Nautilus“ (THEL). Sam program je iniciran još 1998. godine sradnjom izraelskih i američkih kompanija, a deklarisani domet od 5 km predstavljao je gotovo pa savršeno oružje za obranu baza američke vojske na Bliskom istoku, ali i za odbranu Izraela od raketnih udara. Na bazi ovog sistema, Izrael je kreirao svoj današnji antiraketni štit „Iron Dhome“. S druge strane jedan od najnovijih laserskih sistema za trupnu zaštitu jeste i Martin
Lockheedov sistem m ADAM (eng. Area Defense Anti-Munitions) lansiran je 2014. godine s dometom od 2 kilometra

Adam
         Laserski sistem ADAM u transportu

Ovaj sistem koji je po kategorizaciji manjeg dometa, ima snagu do 10 kW, pri čemu je na testiranjima od ispaljenih 12 projektila sa višecjevnih bacača raketa manjeg dometa, pogodio 10 projektila. Pored ova dva programa, Kopnena vojska razvija i programe „HELMD“, „HELMTT“ i mnoge druge javnosti manje poznate sistema. S aspekta evolucije razvoja laserskih sistema za zaštitu kopnene vojske; cilj je osigurati odbranu baza odartiljerijskih i raketnih projektila iz dubine.

LASERI U ZRAKOPLOVSTVU SAD-a
Zrakoplovstvo Sjedinjenih Američkih Država kao miljenik svekolike javnosti, ali i zvanično establišmenta; razvija laserske sisteme s primarnim zadatkom odbrane od raketa (zrak-zrak), ali i za svojevrsno elektroničko ratovanje te za „zaslijepljivanje“ protivnika. Lasersko oružje na zrakoplovima je još uvijek u inicijalnoj fazi kao te kao i kod druga dva vida vojske, razvija kapactete kojima ne uspjeva pokriti sve potrebe i zadatke. Zrakoplovstvo će se nesumnjivo preorijentirati na „zaslijepljivanje“ senzora protiničke avijacije obzrom na složeni sistem
upravljanja udarnim impulsima laserskog oružja. Trenutni programi koji se razvijaju za zrakoplovstvo su: „Advanced Tactical Laser Aerospace Relay Mirror“, „CHAMP Microwave“, „HELLADS“, „HPFL“ i drugi sistemi.

DF TECHLASER 1
                                       HELLADS laserski sistem

OPERATIVNA UPOTREBA

U toku Prvog svjetskog rata, pronalazak tenka dugo je osporavan kao nepraktičan ali i previše futuristički za svoje vrijeme; međutim tenkovi su od tada do danas postali kraljevi bojišnice, s tim da pronalskom bespilotnih letjelica, njihova bojeva moć rapidno opada. Slična praksa je i
s laserskim naoružanjem za čiju je operativnu upotrebu puno spektra još uvijek s tehničkog nivoa rano. Trenutnu Izrael, SAD, Rusija, Kina i Indija razvijaju sposobnosti laserskih udara dok se i njemačke kompanije polagano uključuju u tu trku. Zbog svojih teško premostivih i veoma zahtjevnih tehničkih izmjena i zahtjeva, lasersko oružje će još morati pričekati svoju upotrebu u operativnom režimu, dok bi s druge strane početak šeste generacije zrakoplova mogao pozivino utjecati i ubrzati razvoj laserskog oružja. Nesumnjivo je da lasersko oružje predstavlja zanimljiv ali i reducirani odgovor na asimetrična oružja a u prvom redu bespilotne letjelice i dronove, ali da će pored defanzivne laseri postići i ofanzivnu upotrebu gotovo je pa očigledna stvar. U tom pogledu, lasersko naoružanje najbolje rezulatate može postizati u borbi u kosmosu, pri čemu se specifične vremenske i metorološke iznimke prevazilaze, dajući punu snagu laserskom udaru. Prema tome, razvoj laserskog naoružanja ozbiljno može poremetiti ravnotežu u kosmos i prenijeti borbeno poprište izvan ljudskog oka pri čemu bi doživjeli Star Wars na neočekivano realističan način.

Ne propustiute...

Ne propustite

+ There are no comments

Add yours