Dobivši naziv po odlikovanom američkom generalu Omaru Bradleyu, ovo oklopno vozilo je zadnjih 40 godina, od Iraka do Afganistana, neizostavni dio kopnenih operacija američke vojske. Sudbina je htjela da poslije smrti Omara Bradleya, više nijedan američki general ne dobije pet zvjezdica, upravo tako ni M2 Bradley IFV nema nasljednika koji bi, uz M1 Abrams, bio oklopna pesnica US Army-ja.
M2 Bradley je zamišljen kao vozilo koje će, nakon iskrcavanja pješadije, ostati u borbi i pružati podršku operaciji. Prethodnik ovom vozilu, M113, bio je samo lako oklopljeni “borbeni taksi” čija je uloga bila prevoz putnika do borbene zone i povratak natrag.
M2 je oklopljen kombinacijom almunijum-čelik (aluminijum, jer je zamišljen kao amfibijsko vozilo, pa kad se 1980-ih odustalo od te ideje, dodate su čelične ploče), da bi iteracijom M2A1 dobio reaktivni oklop i raketni sistem TOW (eng. tube-launched optically-tracked wire-guided – cijevni, praćen optički, navođen žičano) . Takođe, sa strana vozila bile su puškarnice, pa se od tog koncepta odustalo sa verzijom A3.
Verzija M2A2 je dobila jači motor i bolji oklop, termalnu kameru, laserski daljinomjer i GPS navigaciju, a gore spomenuti M2A3, sa novim reaktivnim oklopom, unaprijeđenim GPS i elektroničkim sistemima i dijagnostikom, danas je standardna verzija za potrebe američke vojske.
Bivši članovi posada Bradleya tvrde sa su termalne kamere na njemu bile toliko napredne da su u grupi vojnika, koji su stajali oko vozila, mogli znati ko je prehlađen, jer bi se vidio hladan nos. Ciljnik Bradleya ima 12X povećanje, što omogućava nišanjenje mete do 4.000 metara. Top Bushmaster M242 kalibra 25 milimetara stabiliziran je i može ostvariti brzinu vatre do 200 hitaca u minuti. Municija za top se sastoji od visoko-eksplozivnih i probojnih projektila, čiji režim vatre se može mijenjati pritiskom na dugme. Probojni projektili se prave od osiromašenog uranijuma, materijala koji je poznat po tome da se pri probijanju oklopa dodatno naoštrava, što Bradleyu daje mogućnosti uništavanja lakše oklopljenih vozila, a u slučaju dobro grupisanih pogodaka i tenkova.
Bradley je bio dio “Velike petorke” zajedno sa M1 Abrams, M109 Paladin, M270 MLRS i AH-64 Apache, od kojih su neki svoju premijeru imali u invaziji na Irak 1991. godine sa više nego spektakularnim rezultatima. M2 Bradley i M1 Abrams su dva neizostavna aparata manevarske bitke pri čemu svojim sposobnostima nadopunjuju jedan drugog. Kako Bradley nije Bradley bez Abramsa, tako je i obratno.
Tokom “Pustinjske oluje” Bradleyi su izviđali teren za moćne Abramse, sa termalnim uređajima toliko naprednim za svoje vrijeme, da su mogli identificirati irački T-72 kroz pješčanu oluju. U operaciji 1991. samo 20 Bradleya je izbačeno iz borbe, dok ih je u Iraku od 2003. do 2015. uništeno oko 150. Prema nekim podacima Bradleyi su odgovorni za više iračkih gubitaka u tenkovima nego od Abramsa.
Jedna od zanimljivih činjenica vezanih za Bradley je ta da postoji cijela cijeli jedan dio američke vojske koji se zove “91 Mike” koji je zadužen za servisiranje tih vozila. A ono što je još zanimljivije je to da kurs za obuku posade traje dva mjeseca, dok obuka ljudi zaduženih za održavanje Bradleya čak tri!
M2 i M3
Jedna od prednosti Bradleya, o kojoj se skoro pa nikako ne govori u medijskim komentarima, je ona u raznolikosti vozila baziranih na ovoj platformi. Bradley se kao borbeno oklopno vozilo pojavljuje u dvije varijante: M2 i M3. Vizuelna razlika je minorna, i primjetna je isključivo osobama stručnijm u polju vojne tehnike. M2 varijanta je borbeno oklopno vozilo pješadije, koje, pored tri člana posade, nosi još šest putnika, čiji je zadatak neutraliziranje RPG timova, dok Bradley akciju pokriva vatrom.
M3 varijanta je osmatračko vozilo oklopnih snaga i umjesto šest putnika nosi dvojicu skauta i dodatnu TOW municiju, a njihov zadatak je skeniranje i mapiranje bojnog polja u koordinaciji sa moćnim tenkovima M1 Abrams.
Tu je i varijanta M6 Linebacker, koja umjesto TOW raketa nosi “Stingere” (u novijoj M-SHORAD varijanti i AIM-9X “Sidewinder”) i koristi se za blisku protuzračnu podršku. Takođe višecijevni lanser raketa M-270, kojeg viđamo po Ukrajini, zasnovan je na šasiji Bradleya.
Verzija Bradleya koja je dopremljena ukrajinskoj vojsci je M2A2 ODS (Operation Desert Storm) i razlikuje se od osnovne verzije po tome što ima termalne kamere visoke rezolucije, laserski daljinomjer, taktički sistem navigacije, informacioni sistem za nadzor prijateljskih i neprijateljskih snaga na bojištu, kao i protu-raketne mjere. Nastavlja se…
**gost autor: Kenan Nizić
+ There are no comments
Add yours