Zamišljen kao kontramjera za sovjetski BMP, Bradley bi sa naprednijim naoružanjem, oklopom i
sistemima osmatranja i upravljanja vatrom dominirao nad valovima mnogobrojnijih sovjetskih borbenih oklopnih vozila pješadije. Ali da li je zaista bilo tako?
Ne možemo govoriti o Bradleyu, a da ne spomenemo direktnu konkurenciju u obliku BMP-a, koji mu je bio najbliži rival. Skoro pa duplo lakši od Bradleya, BMP je koncipiran tako da koristi veći top, nisku
siluetu i pokretljivost za borbu protiv NATO-vih borbenih oklopnih vozila pješadije, a raketni sistem 9M117 Bastion za borbu protiv tenkova. S tim da žrtvuje zaštitu i sisteme osmatranja obzirom da su tek sa BMP-3, Sovjeti su imali vozilo koje se, zbog više oklopa i topa od 100mm, najvećeg ikad montiranog na borbeno vozilopješadije, moglo mjeriti sa američkim rivalom.
Bradley, s druge strane, žrtvuje pokretljivost (donekle) i kamuflažu zbog više siluete, što i više nego
uspješno kompenzuje sa oklopom otpornim na pogotke teškog mitraljeza 14,5 mm (sa reaktivnim
oklopom do 30mm), a na nekim dijelovima i RPG-7. Do danas, 25-milimetarski lančani top, sa municijom
od osiromašenog uranijuma, bio je i više nego dovoljan za zaustavljanje sovjetskih oklopnih vozila. Na to kad se doda sistem za lansiranje žičano-vođenih raketa TOW, kao i termalne kamere, GPS i software za
prikaz prijateljskih jedinica u realnom vremenu, čine Bradley strojem koji dominira nad svojim rivalima.
Bradley vs BMP
Ono što je zajedničko za oba vozila je koncept borbenog vozila pješadije, koje ostaje u borbi i pruža
podršku vatrom u toku pješadijske akcije, kao kontrast za oklopni transpoter, koji se nakon iskrcavanja
pješadijskog tima vraća po novu jedinicu. Bradley i BMP u varijantama 1, 2 i 3, susreli su se više puta do sad, a odnos snaga se najbolje mogao vidjeti u invaziji na Irak, kada su, po svjedočenjima članova posada Bradleya, sovjetski BMP-ovi teško probijali oklop Bradleya na udaljenostima preko 500 metara. “Mi bi ‘Bradove’ štitili od Molotovljevih koktela i RPG-timova, dok bi oni svojim Bushmasterima rušili zgrade u kojima su se sakrivali”, rekao je jedan od njih.
The Pentagon Wars – Bredley u popularnoj kulturi
Bradley je možda jedino ne-fikcijsko vozilo koje je dobilo svoj film, i to ne bilo kakav već satirični, s ciljem
da se oblati do tačke podsmjeha. “The Pentagon Wars” je film snimljen prema knjizi penzionisanog
pukovnika avijacije Jamesa G. Burtona, koji je bio dio tzv “Reformista” sa “stručnjacima” kao što su
Pierre Spray ili Mike Sparks.
Spray je postao poznat po svojoj kritici nevidiljivog lovca/bombardera F-35 i svojim, veoma rado viđenim,
komentarima po ruskim medijima o (ne)kvalitetu američke vojne tehnologije. Vjeruje se da je većina
neopravdanih kritika tog aviona došlo lično od Spraya. Pierre se zalagao da se na moderne avione ne
ugrađuju rakete ili radari, jer će se svakako dominacija na nebu odlučivati “dogfightingom”. Mike Sparks
je bio opsjednut lakše oklopljenim transporterom M-113, toliko da je vjerovao da može izvršavati sve
zadatke od prevoza pješadije, do skautinga i lovca na tenkove, čak je predlagao leteću verziju, sve sa
krilima koja bi nosila transporter, po uzoru na sovjetske koncepte iz Drugog svjetskog rata.
Burton je bio dio razvojnog tima vozila koje će poslije dobiti naziv “Bradley”, te se zalagao da se na njega
izvrši dejstvo iz različitih vrsta teškog naoružanja, u cilju pokazivanja njegove izdržljivosti. Nakon što je
dokazano da Bradley ne može izdržati visoko eksplozivni projektil ispaljen iz tenka, počele su glasine o
njegovoj neoklopljenosti. Istina je da Bradley nije nikad ni predviđen da preživi pogodak iz tenkovskih
kalibara, što bi, u protivnom, značilo da bi morao biti oklopljen kao M1 Abrams i tako uveliko prekoračiti
granicu u težini od 40 tona.
Cijela teorija zavjere oko Bradleya počela je nakon što je Burton kritikovao armijske zvaničnike kako
uslovi u kojima su testovi sprovođeni nisu bili realistični, jer je u spremnicima za gorivo stajala voda, a u
municiji pijesak, a lutke nosile na sebi uniforme natopljene vodom. Naravno, cilj je bio da se izbjegne
katastrofalno zapaljenje vozila, što bi značilo da ispitivanja na vozilu ne bi bila moguća. Film The Pentagon Wars priča malo drugačiju priču, sa razlikama u tome što je scenarista sebi dao slobodu da predstavi Burtona kao neiskusnog i pod kontrolom kongresa, što je daleko od istine, kao i da su američki generali izmišljali dijelove i različite uloge ovog vozila, kao što su kupola ili amfibijsko svojstvo, što, naravno, nije istina.
Bradley u Ukrajini
Dok je ovaj tekst nastajao, iz Oryx su izbrojali 52 izbačena Bradleya, što je preko dva puta više u odnosu na “Pustinjsku oluju”. Cijela trakavica oko ukrajinske ljetne ofanzive, počevši od američke obuke gdje se ukrajinske vojnike uvježbavalo (nepotrebnim) protu-terorističkim taktikama, do njemačkih savjeta da se minska polja jednostavno zaobiđu (?!) ostavilo je Ukrajince zbunjene i bez ideje kako najbolje upotrijebiti kako Bradleye, tako i Leoparde 2.
Bilo je mučno gledati tako softisicirana vozila kao što su M2 Bradley i Leopard 2A6, ostavljenih na milost
ruskoj artiljeriji, RPG timovima i Ka-52 Kamov helikopterima. Ukrajinska oklopna vozila našla su se u sličnoj situaciji kao Saveznici tokom Druge bitke za El Alamein, kada su se, u uskim koridorima kroz njemačka minska polja, našli na meti Rommelovih protu-tenkovskih (avionskih) topova, sa jasnom razlikom u tome što su Saveznici ipak, uz ogromne gubitke, nastavili napredovati, dok su Ukrajinci prilično zapeli.
Bradleyi su trebali ići ispred svih, gdje bi se koristile termalne kamere da vide Ruse prije nego što Rusi
opaze njih, ali su kao Leopardi i ostala oklopna vozila različitih proizvođača, upali su u zasjedu
helikoptera i unaprijed spremne artiljerijske vatre. Nakon početnog debakla ukrajinskih snaga, tempo ofanzive je usporio, te se sad Bradleyi koriste opreznije i pametnije, navodno, uspjeli su TOW raketama čak uništiti nekoliko ruskih tenkova.
Naravno za (ne)uspjeh Bradleya na ukrajinskom frontu najmanje je krivo samo vozilo koliko loša strategija, kojom se nije uspjelo iskoristiti njegove sposobnosti. Ono što ukrajinski vojnici ističu vezano za ovo vozilo je to da, i u slučaju katastrofalnog oštećenja, putnici ostaju živi. “Bradley saved our lives again”, rekao je
jedan za The Washington Post. Bradley je najefektivniji kad je u tandemu sa M1 Abramsima, da li će se stanje na frontu promijeniti dolaskom ovih američkih tenkova, ostaje da se vidi.
***gost autor Kenan Nizić
+ There are no comments
Add yours