Da li je T-90 opravdao očekivanja u Ukrajini?

Tenk T-90 zadnjih tridesetak godina, vrh je oklopnog koplja kopnene vojske Ruske Federacije. Sa topom 125 milimetara, sposobnim za ispaljivanje navodećih protuoklopniih raketa daleko većeg dometa od klasičnih potkalibarskih projektila, reaktivnim oklopima koji mu daju dodatnu zaštitu protiv hemijsko-eksplozivnih, kumulativnih, a donekle i potkalibarskih projektila, sistema za ometanje infra-crvenog i laserskog navođenja raketa… trebali bi dominirati bojnim poljima istoka Ukrajine, ali da li je zaista tako?

Na ukrajinskom ratištu, tenkovi T-90 pojavljuju se u dvije varijante: T-90A i T-90M. Iako dijele isti broj iz “T” serije, riječ je o dvije različite generacije tenka. T-90A je mnogo bliži T-72 tenku (oba su proizvod legendarnog Uralvagonzavoda), čak je u početku taj tenk bio klasificiran kao T-72BU (B-druga generacije, U-unaprijeđen), da bi kasnije bio dobio broj 90. U odnosu na najmasovniji ruski tenk – T-72B3, T-90A ima bolji kompozitni oklop; obložen je Kontakt-5 reaktivnim oklopom; ima unaprijeđeniji sistem kontrole vatre; takođe posjeduje top 2A46M-2, koji je u odnosu na 2A46M sa T-72B3 precizniji 15 – 20%. Na verziju T-90A ugrađen je i sistem zbunjivanja laserski i infra-crvenog nišanjenja, Shtora-1, koji je ipak pojavom raketnih sistema sa profilom napada odozgo postao prevaziđen.

T-90M je najmoderniji tenk u upotrebi u vojsci Ruske Federacije (obzirom da T-14 Armata još uvijek čeka svoje vatreno krštenje), a debi u ukrajinskog ratu imao je u maju 2022. godine. T-90M je u svakom aspektu napredniji u odnosu na T-90A: Kontakt-5 je zamijenjem Relikt reaktivnim oklopom, za koji Rusi govore da može zaustaviti i moderne potkalibarske projektile; top 2A46M-5 daje tenku efektivni domet od 4-5 kilometara; nišandžija i komandir imaju termalne kamere za osmatranje terena 2+ generacije (komandir po potrebi može preuzeti top od nišandžije), a sistem upravljanja vatrom može pratiti metu na osnovu njenog termalnog traga.

Doboš auto-punjača je napravljen da može primiti moderne ruske potkalibarske projektile, koji zbog svoje dužine nisu mogli stati u tenkove T-72B3 i T-90A. Takođe T-90M u odnosu na T-90A, sa svojih 1130 konjskih snaga, ima i jači motor. Ruska vojska tenkove T-90M obično dobija u kontigentima od po 10 – 11 komada i do unazad nekoliko mjeseci korišten je isključivo kao dalekometna podrška. Prema izjavama iz Uralvagonzavoda, proizvodnja tenka T-90M je utrostručena, tako da ćemo ih sve više viđati u ofanzivnijoj ulozi.

Kao i kod svih ruskih tenkova T serije, ogromna mana T-90 je ta da se municija drži ispod nogu nišandžije i komandira, tako da u slučaju pogotka u taj dio tenka, dolazi do zapaljenja municije i instant smrti članova posade. Zato T-90M, po uzoru na zapadnjačke tenkove, dio municije drži u zadnjem dijelu kupole sa vratima na vrhu za usmjeravanje eksplozije u vis.

Problem koji Rusi nikad nisu riješili na tenkovima T-72 i T-90 je brzina vozila u rikverc. Dok NATO tenkovi imaju prosječnu brzinu rikverca od 30ak km/h, ta dva ruska tenka imaju tek 5 km/h i može ih se doslovno prehodati. Zato Rusi stavljaju dodatne ploče reaktivnog oklopa na zadnje strane tenkova u slučaju manevrisanja sa leđa. Analiza zarobljenog T-90M tenka pokazala je veliku zastupljenost zapadnih procesora i čipova (prvenstveno francuske proizvodnje) u elektronskim sistemima tenka, na čije dobavljanje će dodatno uticati sankcije Ruskoj Federaciji.

Po podacima sa Oryx-a, čije uredništvo neumorno bilježi gubitke u opremi obje strane, onda ispada da je od nekih 120 tenkova T-90M, s kojima raspolaže Rusko ministarstvo odbrane, uništeno 30ak, što je znači da je jedan od četiri tenka izbačen iz borbe, što i nije najbolji rezultat za ovaj ruski tenk. Da bi mogli ocijeniti učinak tenka T-90 obje verzije, morali bi uzeti u obzir izjave sa terena obje strane.

Ruska strana tvrdi da su i više nego zadovoljni učinkom tenkova T-90, te da u (rijetkim) slučajevima tenkovskih okršaja, Ukrajinci su ti koji izvuku deblji kraj. Dalje ruski milbloggeri često dijele klipove koji pokazuju T-90 pogođene više puta, u kojima se tenkovi povuku, nastave za svojim zadatkom, ili bivaju onesposobljeni (ali izvučeni dan poslije). Prema zapažanjima mnogih analitičara (kao i autora ovog teksta) tenkovi T-90 (obje verzije) izuzetno su otporni na kumulativnu municiju starijih generacija, kao i na FPV dronove, dok mnogo moderniji Javelin ili NLAW obično unište tenk.

Ukrajinska strana izvještaja o ovom tenku podijeljena je na pro-zapadnjačke medije i ispovijesti vojnika na frontu. Ako ćemo pratiti ove prve, T-90 je tenk kao i svaki drugi koji nije ispunio očekivanja (ista retorika je sa druge strane za tenkove Leopard 2). Pukovnik Nektarios Papantoniou iz grčke vojske, izjavio je za The Times da T-90 nije ispunio očekivanja prvenstveno zbog neuvježbanosti posada, te dodao da je učinkovito kombinovanje rodova vojske ipak bitnije od jednog oružanog sistema. Ako ćemo u obzir uzeti ispovijesti ukrajinskih vojnika sa terena, onda je najbolje citirati jednog ukrajinskog komandira tenka, koji je o tenku T-90 za The Times izjavio: “Potrebna su tri naša (tenka) i mnogo sreće da imaju šanse (protiv T-90)”.

Zaključak bi bio taj da, kao i Leopardi 2 i Challengeri 2, tenkovi T-90, bili u verziji “A” ili “M”, neće mnogo uticati na tok rata, te ćemo ih i dalje gledati kako napadaju ukrajinska utvrđenja i bivaju uništeni. Možda ne u brojevima koje viđamo sa manje naprednim je T-72B3, ali, ovim tempom, definitivno u više stotina primjeraka, jer rat je jedna velika crna rupa za vojnu tehniku bilo koje vrste.

**gost autor: Kenan Nizić