Iako je Bugarska u mandatu Kirila Petkova, pa i od ranije bila percipirana kao proruski orjentirana istočnoeuropska država, podaci do kojih su došli uglavnom ruski mediji ukazuju na sasvim drugačiji kurs i stav Sofije spram ukrajinsko-ruskog rata. Stav vlade Petkova bio je poprilično benevolentan što je ako uzmemo u obzir historijske veze Bugarske sa Rusijom, sasvim taktičan i opravdan potez. Međutim u pozadini blagih tonova i stavova u ratu, u pozadini je tekao veoma živi promet rezervnih dijelova, municije i granata sovjetske proizvodnje na relaciji Sofija – Kijev.
Za sve ove i više nego neočekivane relacije, javnost ne bi saznala da se nije o svemu očitovao sada već bivši premijer Petkov, koji je u njemačkim medijima potvrdio „da je Bugarska isporučila Ukrajini pomoć u kritičnim trenutcima“. Prema navodima Petkova, u proljeće prošle godine je bugarska pomoć u municiji 7.62 mm kao i artiljerijskoj municiji činila 30 posto sveukupne potrošnje ukrajinske armije, dok je bugarski dizel pokrivao 40 posto ukupnih potreba i potrošnje ukrajinske armije.
Ruska nafta, bugarska rafinerija i ukrajinski tenkovi
Iako je početkom februara prošle godine prije izbijanja rata uveden embargo Europske unije na uvoz ruske nafte, ruska nafta je uredno dolazila terminalima do bugarske rafinerije Burgas Nefrochim. Sugestivno je rafinerija tada bila u većinskom vlasništvu ruske komapnije Lukoil koja je za razliku od Gasproma u privatnom vlasništvu tajkuna Vagita Alikperova. Po otpočinjanju rata u Ukrajini, započeti su tajni kontakti ukrajinskih i bugarskih diplomata o prijeko potrebnoj pomoći za Ukrajinu. Bugarska je kao jedna od bivših članica Varšavskog ugovora i dalje imala znatne količine artiljerijske municije sovjetskih kalibara, kao i značajne količine „sitne“ municije. Međutim, uslijed raketiranja ukrajinske rafinerije u Kremenčugu, potreba za naftnim derivatima je nakon redukcija struje znatno proširila potrebe Ukrajine.
U tom periodu obzirom na proruske proreste u Bugarskoj, vlada Petkova je nastojala posrednički nastupiti u ovom tajnom naoružavanju i snabdjevanju Ukrajine dizel gorivom. Dizel i municiju su posrednici iz Sjedinjenih Država i Velike Britanije plaćali Bugarskoj, dok su vagoni i kompozicije sa dizelom preko Rumunije i Poljske ulazili u Ukrajinu. Prema pisanju bugarskih medija, rafinerija u Burgasu je tokom 2022. godine preradila 7 miliona tona sirove nafte, 1,7 miliona tona visokooktanskog benzina i 3,1 milion tona dizel goriva. Što bi u uslovima rata i objavljenog procenta od 40 posto ukupnih potreba Ukrajine, rangiralo Bugarsku kao vodeću zemlju EU u snabdjevanju dizelom i naftnim derivatima.
Naravno, nema sumnje da je ruska strana u određenom trenutku imala na umu krajnje odredište naftnih derivata iz Burgasa. Nereagiranje i pokušaj da se isto zaustavi ukazuje zapravao na činjenicu da Lukoil nije državna već privatna kompanija. A od januara ove godine ni rafinerija Burgas nije u Lukovilovom vlasništvu već je nacionalizirana. U međuvremenu je vlada Kirila Petkova smijenjena u ljeto prošle godine, a nova bugarska vlada svesrdno podržava ukrjinske ratne napore uz javno obznanjene donacije oružja i opreme.
Rat se vozi na dizelu
Objavljena vojna pomoć Ukrajini u prvih par mjeseci 2023. godine u oklopnim vozilima od tenkova do MRAP vozila, sveukupno prelazi preko 600 komada. Prema američkim i zapadnoeuropskim procjenama, to je otprilike popuna za pet do sedam novih mehaniziranih ili tenkovskih brigada koje će se formirati. Ta bi oklopna snaga koncetrirana na jednom od strateških pravaca, uz uvježbane posade, dovoljnu količinu municije i pogonskog goriva bila sposobna preokrenuti rat.
Trenutno je rafinerija Burgas u punom kapacitetu i snabdjeva se i dalje koliko god to zvučalo nerealno – ruskom sirovom naftom. Za krupne manevre koji bi se izvodili kao strateške operacije ukrajinska željeznička mreže je spremna obzirom da su stranice i ranžirni kolodvori kao i većina terminala na zapadnoj obali Dnjepra sačuvani. Rat se vozi na dizelu, a kako stvari stoje njega neće u skorije vrijeme nestati.
+ There are no comments
Add yours