INTERVJU: JEFFREY H. FISCHER: „Elektronsko ratovanje u Ukrajini i ruski uticaj u BiH su u porastu”

Invazija Ruske Federacije na Ukrajinu je svakako savremeni sukob koji ima konture savremenijeg od prethodnih, ali i retrogradnijeg od prethodnih. U takvim odnosima i diferencijacijama, elektronsko ratovanje i bitka za elektromagnetni spektar postaju sve primjetniji i snažnije inkorporirani u savremeni model ratišta. Ometanje i prekidanje veza između komandnih centara i isturenih komandih mjesta na frontu, dodatno pospješuje ono što Clausewitz naziva “maglom rata”. O elektronskom ratovanju i asimetričnim te hibridnim prijetnjama na Balkanu, razgovarali smo s penzionisanim pukovnikom američkog Ratnog zrakoplovstva (USAF) Jeffreyem Fischerom, ekspertom za elektronsko ratovanje sa višedecenijskim iskustvom rada kao operater na raznim zrakoplovnim platformama za elektronsko ratovanje. Gospodin Fischer se posebno osvrnuo i na pitanje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kao jednog od pojavnih oblika hibridnog ratovanja.

U uslovima savremenog rata možete li za naše čitaoce kao dugogodišnji oficir za elektronsko ratovanje ukratko objasniti kako izgleda borba za elektromagnetski spektar?

Naravno. Mislim da je rat za elektromagnetni spektar prilučno fascinatan, iako su toga tek rijetki svjesni. U suštini to je rat u sferi wirelesa i radiofrekvencija. U osnovi odnosi se na napadanje signala koje koriste mobiteli, radari, radio, wifi, bluetooth i mnogi drugi, mnogi drugi sistemi. Vaše pitanje je pravovremeno i po mom mišljenju u vezi s ratom u Ukrajini, uočavajući pomake u taktici i operacijama. Prvog dana rata, mnoge medijske kuće su predviđale masovnu baražu ometanja, smetnji i upada od strane ruskih trupa. I ja sam to očekivao. Kakogod, to se nije ostvarilo.

Iako su stvarni razlozi poznati samo ruskom vojnom vrh mnogi su spekulirali o nedovoljnom treningu, sukobljenosti ruske doktrine ali i pretjeranog oslanjanja (ruskih vojnika) na ukrajinske mobilne mreže tokom ratovanja u urbanim sredinama. Bilo koji ili svi od pobrojanih razloga mogu biti glavni razlog zbog čega je rusko elektronsko ratovanje bilo poražavajuće u prvoj fazi rata. Zanimljivo, otkako je Rusija napustila sjeverni pravac ofanzive, usmjeravajući se na istočnu i jugoistočnu Ukrajinu, njihova taktika elektronskog ratovanja se promijenjila također. Elektronski napadi su se značajno povećali, a vrsta ratovanja je uopšte promijenila iz urbane u više otvoreniju, tradicionalnu borbu u otvorenom prostoru. To izgleda omogućuje ruskoj strani u borbu uvede značajnije kapacitete za elektronsko ratovanje.

Kao ekspert za elektronsko ratovanje, kako ocijenjujete ruske sisteme za elektronsko ratovanje na terenu i kakve su ukrajinske kontramjere?

Da budem iskren, nikada nisam imao prilike uživo vidjeti neki ruski sistem za elektronsko ratovanje, ali ono što znam iz brojnih izvještaja jeste da su ruski sistemi za elektronsko ratovanje bili veoma sofisticirani sa aspekta hardvera. Radari s faznim nizom, digitalna pojačala te automatizacija uz pomoć savremenih tehnologija; učinili su njihove (ruske) sisteme impresivnima. Takoreći, u gore navedenoj inicijalnoj fazi rata, očigledno da je uticaj nije bio onakav kakav (sam i ja) se predviđao. Trenutno na bojištu pristižu izvještaji ukrjainskih vojnika da Rusi ometaju sve, što uveliko otežava komunikaciju. Dok su Rusi uspješni u ometanju, s druge strane vrijedi istaći neke od ukrajinskih problema koji se mogu pripisati „magli rata“. Problemi kao pogrešne frekvencije, neispravni radio uređaji ili čak nesvjesnost da teren. Ono što je sada jasno jeste da Rusija elektronskim ratovanjem značajno utiče na kampanju.

Šta nam možete reći o poznatom ruskom sistemu za elektronsko ratovanje tipa „Krasukha“ i da li imate informacije o tome da li je ovaj sistem korišten ili uništen od strane Ukrajinaca?

Ono što znam jeste s klasifikovanih brifinga, tako da nemam slobodu govoriti o tome. Kakogod vjerujem da je jedan ukrajinski farmer pronašao jednu (Krasukhu). Ako se ispostavi da je to tačno, on će vjerovatno imati veoma uspješnu godinu, neovisno o pokušajima država koje će željeti da je kupi od njega. 

Učestvovali ste u operaciji „Deliberate Force“ 1994. godine kao i u operaciji „Allied Force“ 1999. godine, po čemu se razlikuju ove operacije. Kako ocijenjujete srpsku protuzračnu odbranu o obje kampanje?

Da, bilo mi je naređen da učestvujem u obje operacije, koje su prilično različite. Operacija „Deliberate Force“ je bila lokalizirana na uništenje kapaciteta VRS-a u Bosni i Hercegovini. Obzirom da je to bio samo dio ukupne teritorije, i sa prilično ograničenom protuzračnom odbranom, misija je bila usmjerena na uništavanje kopnenih jedinica ili uništenja protuzračne odbrane. U operaciji „Allied Force“ Srbija je imala značajno integrisan sistem protuzračne odbrane, uglavnom obezbjeđen od strane Rusije. Tamo u to vrijeme nije bilo savezničkih kopnenih snaga na terenu, a cjelokupno elektronsko ratovanje se svelo na ometanje i degradiranje sistema protuzračne odbrane. Čak i uz te napore, operateri srpske protuzračne odbrane su uspjeli da obore dva F-16 i F-117 nevidljivi zrakoplov. Što je prilično impresivno jer je Srbija jedina država koja je uspjela da obori američki nevidljvi zrakoplov.

Kao dugogodišnji komentator zbivanja na Balkanu, kako anticipirate srpsko-ruske odnose?

To je teško pitanje. Mislim da predsjednik Vučić, koji je usko povezan s Putinom, ima političku podršku srpskog naroda i zbog toga će srpsko-ruski odnosi održati. Kao dijete odrastao sam uz srpsku zajednicu u Chicagu i među Srbima imam brojne prijatelje, neke čak i iz američke vojske. Ostajemo u nadi da će Srbija (i Srbi) početi ublažavati gnjev zbog NATO kampanje bombardovanja iz 1999. godine i umjesto toga shvatiti koje im sve prilike pruža Zapad u budućnosti. I to je zaista ključna tačka. Od malog je značaja to što ja mislim, značajno je ono što misle birači u Srbiji. Ogromna većina će i dalje ostati ljuta zbog NATO operacije „Allied Force“. I dok ta ljutnja ne splasne, malo toga će se promijeniti.

Kakve su po Vama perspektive ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini? Može li pristupanje Bosne i Hercegovine u Sjevernoatlantski savez prevenirati potencijalne sigurnosne rizike i prijetnje?

Rusija očigledno ima svoj uticaj u regiji i imati će ga još neko vrijeme. Treba podsjetiti da pristupanje NATO-u nije univerzalni lijek za sve. Također, u slučaju Bosne i Hercegovine to sada izgleda nerealno. Pred Bosnom i Hercegovinom su prilično značajni interni problemi bez čijeg rješavanja nema ozbiljnijeg razgovora o pristupanju u NATO.

O čemu ćemo čitati u Vašoj najnovijoj knjizi „Balkanska odmazda“?

Da, moja knjiga će biti vani ovog ljeta kao drugi dio trilogije „Avanture doktora Curta Novera“. Prva knjiga Živjeti domet, prodala se dosta dobro i ja sam zadovoljan. U Balkanskoj odmazdi, međunarodne i međuetničke tenzije su uvijek prisutne, baš kao i u svakodnevnoj realnosti. Dodatno medijski narativi (precizni ili neprecizni) imaju ključnu ulogu u oblikovanju mišljenja o populacijama. Kako tenzije rastu, Balkan je na ivici sukoba koji se može preliti u veći konflikt kako se i dešavalo historijski. Početne rezenzije urednika i kritike su prilično pozitivne i nadam se da će čitaoci uživati, kako oni iz Balkana tako i izvan. Oni kojima je je Balkan manje poznat, imati će priliku naučiti o svjetskoj regiji sa ispunjenom historijom, naslijeđa i dobrih ljudi raznih i različitih etničkih pripadnosti.

* JEFFREY H. FISCHER, penzionisani pukovnik USAF-a i ekspert za elektronsko ratovanje s višegodišnjim iskustvom u sastavu Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Američkih Država. Autor je nekoliko knjiga od kojih posljednja tematizira burnu prošlost i sadašnjost Balkana. Učestvovao je u nekoliko operacija od kojih se izdvajaju: ENY FLIGHT, PROVIDE PROMISE, DELIBERATE FORCE, SOUTHERN WATCH, ALLIED FORCE, ENDURING FREEDOM i IRAQI FREEDOM. Penzionisao se sa 1.800 sati naleta od kojih je 400 borbenih sati naleta.